Paragliding Club Travnik |
Na ovoj stranici mozete dobiti sve informacije vezane za rad ovog sportskog kluba te galeriju slika clanova i njihovih prijatelja te dobiti odgovore na pitanja na nasem forumu. Uzivajte
O Paraglidingu
Paraglider (parajedrilica) je letjelica koja nema vlastiti pogon, nego leti zbog aerodinamičnog oblika kupole postupno gubeći visinu.
Visina se u letu može i povećati korištenjem uzlaznih tokova zraka.
Paraglider se sastoji od dvoslojne kupole, koja je podijeljena na komore i s prednje strane ima otvore za zrak. Ispod kupole se nalazi sjedalica koja je špagicama povezana sa kupolom. Pilot za vrijeme leta sjedi u sjedalici i povezan je sistemom veza. U sjedalici se još nalazi rezervni padobran.
Polijetanje se izvodi tako da se kupola raširi na zemlji, pilot se ukopča u sistem veza na sjedalici, i zatim zatrčavanjem niz padinu povlači krilo za sobom, podiže ga u zrak i polijeće. Postoje i alternativni načini polijetanja koji su osobito popularni u ravničarskim područjima, gdje nemamo brdo sa kojeg bismo polijetali. To su polijetanje uz pomoć vuče (vitla) i polijetanje sa paramotorom.
Većina ljudi brka paragliding i padobranstvo, ali to su dva potpuno različita sporta. Namjena padobrana je da vas polako spusti na zemlju, dok je s paragliderom moguće letjeti satima. Prednost paraglidinga pred ostalim sličnim sportovima je u tome što sva oprema stane u malo veći ruksak i možemo ju svakuda ponijeti sa sobom. Sigurnost letenja sa paragliderom prvenstveno ovisi o pilotu. Većina nezgoda događa se kada pilot leti u nepovoljnim vremenskim uvjetima, ili izvodi opasne manevre u blizini zemlje.
Letenje u tandemu
Tijekom leta pilot i putnik sjede svatko u svojoj sjedalici, putnik naprijed i pilot iza njega. Pilot u rukama drži komande kojima upravlja letjelicom, i ako bude prilike prepustit će Vam komande da osjetite kako je to upravljati parajedrilicom. Premda će tijekom leta većinu posla obaviti pilot, ipak postoji nekoliko stvari koje ćete morati sami odraditi.
Polijetanje:
Prije polijetanja od pilota ćete dobiti kratke upute što trebate činiti. Zatim se krilo raširi na zemlji i ukopčava se pilota i putnika. Od Vas se očekuje da potrčite kada Vam pilot da znak i ne prestajete trčati sve dok se paraglider ne podigne. Prilikom polijetanja pilot će se prvi odvojiti od zemlje, pa je bitno da ne prestajete trčati i ne sjedate u sjedalicu, sve dok se i Vi ne podignete. Kada se dovoljno odvojite od zemlje, pilot će Vam reći da se nagnete unazad kako bi sjeli u sjedalicu i on će Vam pritom pomoći.
Slijetanje:
Kada se približite tlu, pilot će Vam reći da se nagnete prema naprijed i na taj način izađete iz sjedećeg položaja. Kada dotaknete tlo, morate biti spremni potrčati da ne biste pali iako se na slijetanje dolazi s minimalnom brzinom.
Sve što niste znali o špagicama
Paraglider špagice su veliko moderno tehničko postignuće. Život vam može visiti o koncu, ili bi to mogla biti misao ljudi koji su vas na vašoj stranici upitali na čemu letite. ‘Izgleda tanje od konca/strune!’ kažu začuđeno. Sve što neletači vide je nešto što izgleda kao vrlo tanak konopac ili zubni konac, ali moderni paraglideri su vrlo snažni. Neki su se glideri na nedavnom DHV ili Aerotestu opterećanja oduprijeli sili 16 G, a tome su zaslužni tkanina, linije i način na koji su završene i spojene.
U nekoliko proteklih godina paraglider piloti su pričali o tkaninama od kojih su izrađeni njihovi paraglideri, ali gotovo ništa o špagicama koje ih povezuju sa samim krilom. Moderan paraglider ima između 300 do 450 metara špagica koje u nekoliko linija idu do krila. Paraglider nema krutu konstrukciju, pa je problem za konstruktore jednakomjerno rasporediti teret kroz spojne dijelove glidera, i smanjiti količinu špagica te time i otpor. Glideri su imali jednu špagicu po komori, spojene prema dolje u slojevima da se smanji ukupna količina špagica, no tek kad su se počela u konstrukciji koristiti dijagonalna rebra sredinom 1990-ih bilo je moguće staviti špagicu na svake dvije-tri komore, ponovo ih niže spajajući, s velikim smanjenjem u otporu.Reduciranjem u A liniji sa 5 na 2 do 3 špagice značilo je da one moraju biti puno snažnije nego prije.
Količina špagica na novijem, 1-2 glideru prepolovila se sa uvođenjem dijagonalnih rebara, ali sa velikim paradoksom za proizvođače špagica, jer su one trebale biti jače, tanje, a skuplje su za proizvesti, a i kad su to postigli, proizvođači paraglidera kupuju manju količinu špagica po paraglideru nego prije.
Savjeti kako održavati špagice:
- Nemojte ostavljati paraglider blizu izvora topline – po zimi kod radijatora, a ljeti u prtljažniku auta.
- Nikada ne spremajte vlažno krilo i izbjegavajte vlagu kod skladištenja. Ne sušite krilo na direktnom suncu – stavite ga u hladovinu.
- Ne vucite krilo po podu.
- Ne ostavljajte krilo predugo vani prije polijetanja.
- Izbjegavajte zapetljaje špagica i nemojte ih plesti prilikom spremanja.
- Manevri (uši, spirale, B-stoll, i bilo koji oblik akrobacija) ubrzava proces starenja i slabljenja špagica. Česta upotreba tih manevara zahtjeva da češće mijenjate špagice.
- Nakon velikog šoka (poput velikog kolapsa) potreban je pregled špagica.
- Ako kupite rabljeni paraglider, špagice treba obavezno pregledati.
- Ako vaše špagice imaju temperaturnu zaštitu, dobro pregledajte krajeve – mogu biti oštećeni
- Dobro pregledati paraglider koji nije bio dugo korišten.
- Pazite na jako tanke i nezaštičene špagice osobito kod natjecateljskih paraglidera. Potrebno im je više njege jer se lako oštećuju.